Erotske priče

Erotske priče sadrže izmišljene i činjenične priče i prikaze seksualnosti (strastvene, romantične ili seksualne veze) s namjerom da pobude slične osjećaje kod čitatelja. Velik dio erotske literature sadrži erotsku umjetnost i ilustrirajući tekst. Erotika se pak usredotočuje na seksualne osjećaje.

Kroz povijest je kulturno neodobravanje erotske literature oduvijek postojalo, njezino širenje i distribucija nije se smatralo velikim problemom prije izuma tiska jer su bili „rezervirani“ za vrlo malu skupinu bogatih i pismenih čitatelja. Izum tiska u 15. stoljeću donio je sa sobom i veće tržište i sve veća ograničenja, uključujući cenzuru i zakonska ograničenja objavljivanja na temelju opscenosti. Zbog toga je veći dio erotskih priča iz povijesti ostao i danas tajan.

Najstarija locirana ljubavna pjesma je „Istanbul 2461“. Riječ je erotskom monologu koji je napisala ženska govornica upućen sumerskom kralju Shu-Sinu. Čak i u Bibliji, „Pjesma nad pjesmama“, koja se nalazi u posljednjem odjeljku „Tanakha“, slavi seksualnu ljubav dajući glasove dvoje ljubavnika, hvale jedno drugo, žude jedno za drugim, nudeći pozive za uživanje. Mnoge erotske pjesme sačuvane su iz antičke Grčke i Rima. Grčki pjesnici Straton i Sapfa pisali su erotske lirske pjesme. Erotske pjesme nastavile su se pisati u helenističko i rimsko doba. Značajni rimski erotski pjesnici bili su Katul, Tibul, Ovidije, Marcijal i dr. Njihove pjesme obiluju erotikom i smatraju se prvijencima erotske literature i priča. Indijska „Kama Sutra“ jedan je od prvih primjera erotske proze.

Erotična ili pornografska djela često su procesuirana, cenzurirana i uništavana od strane vlasti na temelju opscenosti. U srednjovjekovnoj Engleskoj, erotske ili pornografske publikacije bile su crkveno zabranjivane. U 17. stoljeću, John Wilmot, grof od Rochestera, bio je poznat po opscenim stihovima od kojih su mnogi posthumno objavljeni u zbornicima erotske poezije.

Erotska fikcija je fikcija koja prikazuje seks ili seksualne teme na književno-umjetnički način ili ozbiljniji način od fikcije koja se može vidjeti u pornografskim časopisima. Ponekad uključuje elemente satire ili društvene kritike. Vlada ili vjerske vlasti često su zabranjivale takva djela. Nefiktivna djela koja prikazuju seks ili seksualne teme mogu sadržavati izmišljene elemente. Erotska fikcija velikim je dijelom zaslužna za seksualno buđenje i oslobađanje žena u 20. i 21. stoljeću kada su žene stjecale emancipaciju i pravo glasa.

20. stoljeće obiluje erotiziranom prozom i pričama. „Lolita“ Vladimira Nabokova obično se opisuje kao erotski roman, ali po književnim kritičarima je to književna drama s elementima erotike. Godine 2012. izlazi roman erotske proze koji je zavladao svijetom, „50 nijansi sive“ autorice E. L. James. Roman je stekao planetarnu popularnost, a dobio je i epilog tako što je ekraniziran na veliko platno. Postavlja se pitanje postaje li erotizirana književnost, erotika i erotska proza općenito popularnija od književno-umjetničkih književnih djela?

Mogli bismo reći da postaje. Ljudi se sve više okreću čitanju „lakih“ štiva kao bijega iz užurbanog i stresnog načina života. Erotika je bila prisutna na internetu od njegovih najranijih dana. Ogromnu većinu internetske erotike pišu amateri radi uživanja autora i čitatelja umjesto radi zarade. Povećana interaktivnost i anonimnost dopuštaju povremenim piscima ili piscima iz hobija priliku ne samo da stvaraju vlastite priče, već i da ih podijele s publikom širom svijeta.